"Nakon dvije suradnje koje sam imao s Jelenkom, na filmovima “Narodni heroj Ljiljan Vidić” i “Dopunska nastava”, najoportunije bi od mene bilo napisati nešto općenito, neobvezujuće kao npr. da se radilo o dvije uspješne suradnje nakon kojih se nadam još kojoj u budućnosti. Napisati nešto što se može napisati o bilo kome, s idejom da ga ne nahvalim previše, kako ga ne bih učinio traženom robom i na taj način direktno naštetio sebi kad ga opet zatrebam, a on bude prezauzet gomilom drugih angažmana. Jelenko je moj, nađite vi sebi svojeg!

Ali ne bi bilo fer. Ono što je Jec uspio stvoriti na oba spomenuta filma, meni spada u sferu čarobnjaštva. A nije mu bilo lako. Niti zbog količine glazbe koju su ti filmovi iziskivali, niti zbog njihovih potpunom oprečnih žanrovskih opredjeljenja. Kad tome još pridodamo da mu ja sa svojih pet godina solfeggija i nisam baš mogao biti od prevelike koristi s konkretnim uputama, nego je morao dešifrirati moje želje izražene neartikuliranim mumljanjima i falš interpretacijama, jedino što mogu je zahvalit mu se na svemu što je svojom glazbom učinio i za Ljiljana Vidića i za Nastavu. A vi ga sad angažirajte, što ću, ja ću ga biti spreman i pričekati da se malo oslobodi obveza."